Šibenik

Povijest

Šibenik se od svih hrvatskih gradova na Jadranu ističe svojim jedinstvenim položajem u slikovitom i prostranom zaljevu na ušću rijeke Krke. Nastao kao starohrvatski castrum, utvrda ili tabor, podno tvrđave sv. Mihovila, koja i danas dominira gradom, Šibenik se prvi puta spominje 1066. godine u ispravi najznačajnijeg vladara hrvatske države - kralja Petra Krešimira IV. Šibenik, kao samorodni hrvatski grad, 1290. godine kad je uspostavljena šibenska biskupija dobiva civitet odnosno status grada. 

Pogled na Šibenik otkriva jedinstveno suglasje urbane poetike grada i njegova prirodnoga okoliša. Luka, koju s otvorenim morem povezuje Kanal sv. Ante, stoljećima je pokretač razvoja pomorstva, trgovine i svekolikoga gospodarskog uzleta grada. Na ulazu u kanal smještena je najznačajnija renesansna tvrđava na istočnoj obali Jadrana – tvrđava sv. Nikole. Ona je zajedno tvrđavama sv. Mihovila, sv. Ivana i Šubićevac koje okružuju grad, simbol stoljetne nepokorenosti Šibenika, potvrđene i u Domovinskom ratu. 

Šibenska katedrala sv. Jakova, građena više od stotinu godina, svjedočanstvo je upornosti, odricanja i pobožnosti generacija Šibenčana. Posebna je po mnogočemu, ne samo u hrvatskom, već i u europskom graditeljstvu: u cijelosti je izgrađena od kamena. Jedinstvena je po smionim konstrukcijskim montažama kamenih ploča i rebara i to bez korištenja ikakvog vezivnog materijala. Jedinstvena je i među renesansnirn crkvama s pročeljem u obliku trolista, ali i po suglasju arhitekture i niza od 71 realističnog portreta na apsidama.

Dokumenti iz razdoblja gradnje katedrale svjedoče o doprinosu cjelokupne komunalne zajednice u njezinu podizanju, ali i mnogih pojedinaca, među kojima je najveći broj domaćih klesara, graditelja i zanatlija. Od njih je najznačajniji Juraj Matejev Dalmatinac, podrijetlom Zadranin s kojim Šibenčani 1441. godine sklapaju ugovor o njegovu preuzimanju dužnosti protumajstora šibenske stolne crkve. Katedrala, zajedno s renesansnom gradskom vijećnicom te okolnim crkvama, palačama i kneževim dvorom u kojem je danas smješten županijski muzej, tvori zacijelo najljepši trg hrvatske urbanističke baštine. 

U 15. i 16. st. Šibenik je jedno od najznačajnijih hrvatskih humanističkih i renesansnih središta. U njemu djeluju književnici Juraj Šižgorić, Antun i Faust Vrančić, Petar Divnić i Ivan Polikarp Severitan, glazbenici Ivan Šibenčanin, Julije Skjavetić i Ivan Lukačić, povjesničar Dinko Zavorović, slikari Nikola Vladanov i Juraj Aulinović, grafičari Martin Kolunić-Rota, Horacije Fortezza i Natal Bonifacij te mnogi kipari i graditelji iz kruga usko povezanog s Jurjem Matejevim Dalmatincem.

Faust Vrančić, znanstvenik i vizionar, leksikograf i pripovjedač, filozof i teolog, najznačajnija je hrvatska renesansna ličnost. Pisac prvoga hrvatskog rječnika, autor je i glasovite knjige projekata i izuma Machinae novae (Novi strojevi). Od njegovih mnogobrojnih zamisli ističe se crtež homo volans (leteći čovjek), prvi tiskani prikaz leta padobranom u povijesti. Crkva i samostan sv. Frane iz 14. st., prvo hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, stoljećima je značajno crkveno i kulturno žarište. 

U samostanskoj zbirci čuva se više od 150 inkonabula i isto toliko vrijednih rukopisnih kodeksa, među kojima je i glasovita Šibenska molitva, prvi hrvatski pjesnički tekst pisan latinicom. U crkvi su u izvornom obliku sačuvane orgulje znamenita hrvatskoga graditelja orgulja Petra Nakića, koji je djelovao u 18. st. O živom, suvremenom kulturnorn stvaralaštvu Šibenika svjedoči danas tradicionalni Međunarodni dječji festival Šibenik - Hrvatska.